Svijest o klimatskim promjenama i njihovim utjecajima nije dovoljna da potakne ljude na akciju. Novo istraživanje o tome kako svjetonazori ljudi utječu na njihovu percepciju i djelovanje moglo bi pomoći kreatorima politika i aktivistima da preoblikuju raspravu o ublažavanju klimatskih promjena.
Unatoč vrlo visokoj razini svijesti o klimatskim promjenama i njihovim utjecajima, ljudi često oklijevaju poduzeti mjere kako bi promijenili svoje ponašanje, prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Energy and Environment.
U 2015., nacije su se složile ograničiti klimatske promjene na "znatno ispod 2°C" kako bi izbjegli najgore posljedice. Međutim, kako bi se postigao ovaj cilj ublažavanja klimatskih promjena, trenutni nacionalni ciljevi moraju biti značajno ojačani. To zahtijeva podršku javnosti za promjene politike, što uključuje ne samo prihvaćanje energetske tranzicije nego i spremnost za korištenje i plaćanje obnovljivih izvora energije, kao i za aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji. Također zahtijeva promjene individualnog ponašanja u osobnoj potrošnji energije, hrane i prijevoza.
"Glavni cilj ovog rada bio je razumjeti kako se svijest o potrebi ublažavanja klimatskih promjena može pretvoriti u akciju", kaže istraživačica IIASA-e Nadejda Komendantova, koja je vodila studiju..
Da bi razumjeli kako svjetonazori ljudi utječu na njihove postupke, Nadejda Komendantova i Sonata Neumueller koristile su metodologiju društvenih znanosti uključujući ankete i intervjue ljudi u tri regije Austrije, u rasponu od ruralnih do polururalnih i prigradskih..
Kao zemlja s visokom razinom svijesti o utjecajima klimatskih promjena i na nacionalnom i na globalnom nivou, istraživači su očekivali da će pronaći široku podršku naporima za ublažavanje klimatskih promjena, što su i učinili. No unatoč visokoj, gotovo univerzalnoj razini svijesti o potrebi ublažavanja klimatskih promjena, postojala je velika heterogenost u mišljenjima o tome čija je odgovornost provoditi napore za ublažavanje klimatskih promjena i kako ih treba provoditi..
"Ljudi imaju različite načine gledanja na svijet, a ti pogledi utječu na njihovu percepciju rizika, koristi i troškova različitih intervencija politike i oblikuju način na koji ljudi djeluju", kaže Komendantova. Koristeći rubriku društvenih znanosti poznatu kao teorija kulture, Komendantova i Neumueller preveli su svoje podatke iz intervjua i anketa u četiri različita svjetonazora, kako bi kategorizirali vrste mišljenja u okvir koji se može analizirati.
"Teorija kulture kaže da postoje četiri glavna svjetonazora i diskursa: hijerarhijski, egalitarni, individualistički ili anarhični", objašnjava Komendantova. “Na primjer, predstavnici hijerarhijskih stavova bi radije preuzeli odgovornost za energetsku tranziciju. Egalitarist bi rekao da bi svi trebali biti odgovorni za energetski prijelaz s glavnim argumentima pravedne i jednake raspodjele rizika i odgovornosti. Predstavnici individualnog diskursa rekli bi da je to stvar osobne odgovornosti i da su stvari kao što su tehnologija, inovacija i kompenzacija važne."
Ove razlike u svjetonazorima znače da, iako se ljudi mogu složiti oko temeljne istine da su klimatske promjene problem i da nešto treba učiniti, mogu se razlikovati u tome kako i koje politike treba provoditi, kao i u njihovoj spremnosti da se promijeniti vlastito ponašanje.
Ovo razumijevanje moglo bi pomoći kreatorima politike da razviju kompromisna rješenja koja odražavaju te različite svjetonazore.
Komendantova napominje da je studija bila mala i ograničena na jednu zemlju, ali slične metode mogle bi pružiti uvid u širi europski ili međunarodni krajolik.
"Postoje različiti pogledi na energetsku politiku, a postoje i sukobi među tim stavovima", kaže Komendantova. "Kako bismo prešli sa svijesti o ublažavanju klimatskih promjena na djelovanje, moramo razumjeti postojeću raznolikost svjetonazora."
